Tragovi u snijegu

Dobrodošli na moj blog

29.10.2017.

čojk je u suštini čudovište

Propao je pokušaj da napravim primitivnu parnu mašinu. Imao sam neke planove. Volio bih imat neki bagi da skačem po šumi. Spalio sam neke dvije flaše, usmrdio sobu, a drveni točak će u trišće da ide. Od ostalih vijesti...ne znam, jedan lik je počeo radit u top firmi, al top-topova. Bio sam iznenađen. Vjerovatno je cijelo vrijeme lagao da je loš... Mislim, pojeo bih ga ionako, al et, možda je put za to malo drugačiji.

21.10.2017.

another stday ruined

Obično svake subote se desi nešto pa pomjeraš planove za sutra, prekosutra itd. Jutros sam se probudio i računar neće da se upali. Nikakve znake živote. Prije dva mjeseca je crko laptop. Al desktop je inače centrala. Šta ću sad i kako ću, nesretan sam majko. Eto koliko mi je žao. Tri sistema, dva diska, masa softvera. To je prva misao. Propade sve. Mislim podaci se mogu izvući. Al ko će instalirati tonu softvera ponovo? Počeo sam da gledam slična kućišta na olx-, zbog spojeva, da spasim makar podatke. Al opet sam odlučio da provjerim da li ima struje na ploči... oštećenja nema na kapacitorima. Malo je falilo da izvalim ploču jer nikad nisam skidao glavni konektor, koji ima neki hepek na sebi /kao i obično kod konektora/, i taj hepek pritisneš i izvuče se konektor brzinski (na huuuu). Otkinuo sa starog monitora dvije žice i spojio na dva pina na konektoru, na zeleni i crni. I počne se vrtit leptirica u napojnoj. Osim toga, nešto zuji, struje ima narode. Al jarane ne mogu ga upalit, mrtav. Odlučio sam si dati par sati razmišljanja. Pričesto u životu se desi da treba stvarima dat još par sati razmišljanja. Prije nego jel počnem kupovat drugi jer ne mogu čekati ponedjeljak, too much time to waste. Vratio sam se i sjedio u sobi, i pc se sam upalio... to je još gore nego da ne može nikako. S obzirom da sad pišem s njeg, vjerovatno je napojna u krizi. Odumire.

14.10.2017.

malo duži post

Danas smo ko išli na neku planinu. Al najvažnije u cijeloj priči je da sam pola vremena proveo tražeći drva za potpalu, one suharke, pošto papira nismo ponijeli a grab neće da gori...Osim toga, izvor je presušio, morao sam odrezati flašu do pola da zagrabim vode. Hrana dobra, vodka izlapila, bio sam malo paranoičan, stalno lišće opada i pravi neki jeziv zvuk, i uvijek kontam bahnut će vepar iz šume odnekle.
I tako, kad god ja ne iziđem neke dobre trebe se označavaju. Zaboravio sam da je subota noćas. Tužan sam jer se dobre trebe označavaju a meni je mrsko do praga došlepat. Prošle sedmice sam se zezno, ljuljno sam par ljutih, nisam mogao cijelu noć spavati, bolila me glava preko dana... došao sam sasvim nespreman da nešto kao radim... al je sve bilo dobro. Čuva me neka viša sila. Znam, to je samo serotonin, držat će dva-tri sata. Možda zaspem, možda ne. Ništa se neće promijeniti. Ne želim ništa da radim danas jer ni to neće ništa promijeniti. Nešto mi fali, al ne znam šta. Danas sam imao nekog elana. Sve je izgledalo lakše. Čim prođe 9 sati, sve je drugačije. Trebali smo se označiti...tako da dadnemo znake života. Trebao sam se označiti i očekivati one standardna komentare... pio bih vodku i smijao se. Znam ko bi šta pisao unaprijed. Zapravo mi je drago što sam se dosjetio mnogih stvari danas, pola stvari nismo ponijeli, pa sam improvizirao. To je bilo zanimljivo. To je ono što fejsbuk ne može da prenese. Ali može da izazove salvu nekih glupih misli i da se započne neki chat do jutarnjih sati. Fali mi ono vrijeme kad smo ložili neke trebe iza ponoći, mislim ne znam više ko je koga ložio, prije vremena facebooka dakako. Ne znam, ko da svi ovi pametni ljudi s kojima sam se družio... a jarane, ne znam imam li više ijednog... i svi su u nekom svom svijetu. I kad se sretnemo slučajno, sve je to fino i eto ko da smo braća, čim se raziđemo svako sebi opet.
I kako sam se umorio od ovih ljudi što kuknjavom pokušavaju da suptilno utiču na tebe... ja radim sa 30% snage ... otprilike. Ne smatram potrebnim da dajem 100% jer to ne vodi negdje drugo do ovih 30%. Zato još uvijek nisam na radaru, zbog tih 30%. Al brate ubiše kuknjavom... Morat ću počet to da komentarišem. To je nekim ljudima izgleda navika, način života. Čim bahne na vrate ubije te odmah nekom svojom kuknjavom. Problem je što oni misle da to djeluje na mene... ja sam ko i obično u desetim mislima. Radim što moram i fokusiram se više na interakcije, na međuljudske odnose nego na rezultate...Tu sam shvatio još jednu stvar. Kako možemo fino da opravdavamo svoju neodgovornost svim i svačim. Kako možemo neki potez da isfilozofiramo do maksimuma. Inače to čuvam kao oružje, sekundarno. Svi to rade. I eto, neki uporno nastoje da ističu negativne strane i odbace sve pozitivno. Ja ne da sam opasnost, ja sam cunami...ako zacrtam nešto, završit ću u hitnoj ali ću završit stvar. Sve je dobro dok je 30%. I da, sjajno sam uvježbao prirodnost... kad se družim sa važnim ljudima. Moram sa očima da vježbam. hahaha. Jer oči teško lažu. Najgore u svemu ... je što uživam u tim stvarima. Nekad sam se zgražao, al sad uživam. Mislim, ne uvlačim se nikom u guzicu...sad vidim zašto je to ljudima, normalnim, gadno. Jednostavno se uklapam gdje god stignem, pokušavam. Prihvatam pravila. Sve je to jedna velika igra. Mnoštvo suptilnih poruka. Naučio sam da kontrolišem govor. Govorim kad je prikladno situaciji. Ne brbljam ko nekad. Naravno, sad mi prigovaraju da ne pričam puno. Uvijek će im neki vrag faliti. Nisam nešto sretan al svejedno uživam, barem jednim dijelom. Valjda za ostalo trebam sebe krivit. Samo ono što nisi radio kad je trebalo...e sad trebaš tri puta više raditi da bi to popravio.


Stariji postovi

<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

-
music list
MOJI FAVORITI
žena zna
Mizantrop
WickedmindedChika
Žena mrtvog pjesnika
Stani mi na prste
Princ of Perversia
Zovem se Crvena
A paranoid schizophrenic walks into a bar...
Hod po rubu
DNEVNIK SLUČAJNOG PROLAZNIKA
Raznosiš mi blato po kući
Bojis li se mraka
ma dobro je, haj
va§IONia
maleni kamicak
TemaDilema
Pokloni mi r(uže)
Ja, Gigil .
Izmedju mene i tebe tama.......
counting stars
Postapokalipto
Ispovijesti jedne budale
mama
Silent
Tales From The Asylum
Darkness is my nature
Thorns, Roses and Asses
Vjecite_borbe
Dišem
xxss.
Some thoughts about life
Alter ego ekscentričnog melankolika
Eni's sidekicks
Come undone
Samo bahato :D
Nedovršeno pismo
više...

BROJAČ POSJETA
6403

Powered by Blogger.ba