Tragovi u snijegu

Dobrodošli na moj blog

16.04.2017.

more li žensko bit prijatelj

Probudio sam se danas nakon jednog sna. U njemu sam sebe posmatrao u trećem licu. Sa mnom je bila neka treba, ali bili smo prijatelji. Ne znam jesam li frendzoniran ili nešto, ali sasvim sigurno da u snu to uopće nije bilo važno. Možda je to forma prijatelja koja bi mi mogla odgovarati. Čudan prijatelj, još žensko. Plesali smo u autobusu...svakako, prvi put da nisam pomislio u snu da bi bilo bolje da nešto drugo radimo. Samo smo plesali, ljudi se gledali, a možda i nisu. Imao sam ljepšu frizuru, bio sam fit, i nekako manji nego inače. Probudio sam se i kontam hajd odoh opet spavat neće li se bit nastavak, al ništa. Bilo mi je drago da makar u snu imam čudnog prijatelja. Uglavnom, kako to biva u snu, bio sam sve što nisam u ovom životu. Bio sam ono što zamislim, imao sam jednog prijatelja koji neće pogrešno razumijevati stvari. Osjećao sam neku slobodu, ne znam. Moram se zabrinuti jer nije bilo nikakvih natprirodnih scena u snu. Vele da je to znak da ti vugla nije stabilna. Radio sam neki test i kažu mi da sam malo lud i da potražim stručnu pomoć. Iskreno, znao sam kakvi će biti rezultati, samo što nisam lagao za ono što sam vidio u slikama. Nisam svegam'. Uglavnom, kako odmiče vrijeme, osjećam da ili mi se daje ili oduzima sloboda na čajnu žlicu. Što reče onaj, razmilist ću o društvenom ugovoru, nisam ništa još potpisao. hugz.

07.04.2017.

four hours or smth

Ono kad sam nekoć ganjao neke linuxe, i prvo iskustvo, i šta, tri puta dižeš sistem za redom, so what, you're stupid in the beginning of everything, that's how it works. Nauči pa uradi, isproHabaj i eto tako. Ali kad uzmem neki windows poslije sedmice izvratim se sav. Nakon što dotični windouz 10 odbija nekakve efije, uefije, pa ajde evo ti cijeli disk za početak. I kad pomisliš da sve funkcioniše, shvatim da mi je odvratni account vezan za microsoftov account... i ne samo to. Već sam greškom kao datum rođenja stavio 2017. godinu, tako da Majkrosoft misli da sam beba. Iskreno, ima li logike da neko star dva dana pravi microsoft account? U Redmondu to ima smisla. Pokušao sam skinuti office i morao sam se prvo ulogirati. Ali, sada se bajo ne možeš logirati jer si, ni manje ni više, beba. Ali se zato može tvoj roditelj ulogirat. Kad se roditelj ulogirao, no vidi, vjerujemo mi da je to tvoje dijete, al sad ćeš da platiš jer si nešto, pa ćeš koristiti account. Jel ja ovo sanjam? Nije fazon što je to neka sića, već što ne dam podatke o kartici zato što sam pogriješio datum rođenja. Mislim, znam, ako mi trebadne studio, morat ću se vratit na to ''kome ba da se prilagođavamo'' čudo, na kojem ne mogu administratora promijenit (duboko sam vjerovao da postoji neki koncept root-a i običnih korisnika sa ograničenim privilegijama, al nema). Koliko vidim, bez nekih užasnih low-level komandi, nemoguće je promijeniti admina. Šta si ga napisao na početku svijeta, napisao si ga. Možda je do mene, al uvijek mi je mikrov support community bio užasan. I brate ništa intuitivno nema. U suštini, šta je tu je, što bi reko Winston Čerčil. Ima i gore. Ima debian koji ne prepoznaje desni klik na tačpedu. Windouz mi je uzeo više vremena od arch linuxa. Najgore je što me ionako glava boli pa sam sve htio poslat u eter do nedjelje. Ključno u tim sitnim uspjesima je što uvijek pomislim da sam obični idiot ako ne uradim to i to. Bez sumnje sam svaki dan neka druga vrsta idiota. Strah da ne uradiš nešto što smatraš laganim. Život mi tako zanimljiviji. Možda ima istine u onoj poruci sa fejsbuka. Kaže mi jedan pacijent da me je dunjaluk obuzeo. A ja živim ko monah.
Počeo sam gledati neki ''Gantz''. Na prvih deset minuta anime-a propo mi jezik do poda. Evo reko dostojnog nasljednika starih psiho-filozofskih anime-a. Nakon deset epizoda sam shvatio zašto mu ocjena nije veća... priča ima dosta šupljina. Dosta nerazjašnjenih stvari, neuvezanih. Problemi takvih priča sa velikim idejama se ne mogu rješavati tako što će neko uzet motorku i sjeć sve redom. Vječne ideje se rješavaju vječnim kretanjem ukrug, beskonačnošću i sl. Ni sma autor nije još sam sa sobom raščistio neke pojmove, ima li sudbine ili nema, a da ne pričam da anime počinje moralnim bombama u sred natprirodnog okruženja. Sve u svemu, ne mogu da vjerujem da sam odgledao 13 epizoda. Inače, sinoć sam odgledao Shingeki no Kyojin, prvu epizodu druge sezone, i hajmo reć možda nešto i bude.

01.03.2017.

dileme ovo, ono

Istina je. Ja sam čini se od onih kojima sve ima smisla dok rade nešto što su zacrtali i do čega im je strašno stalo. I onda mi uvijek fali vremena. Čim to nešto uradim, čim se to završi, ostajem isprazan. Da se razumijemo, imam šta radit, ali ću sfušerit za sat vremena sve i naći dobar izgovor. Jer to nije ono što ja želim. Ako ništa u svim tim besmislenim godinama koje su prošle, promišljao sam dugo kako bi bilo da radim nešto što mi se ne radi. I nađem se u koži hiljada i hiljada ljudi koji imaju isti problem. Šuti, radi, čekaj da završi, kad završi idi na pecanje, idi na planinu, trči malo po gradu, malo na kafu sa prijateljima itd. Elem, sad sam izgubio tu neku svrhu, pa mi je sve prosječno i bezveze. Opet moram izmislit nešto drugo što će mi bit zanimljivo, al u isto vrijeme korisno, jer se o tom mora i pričati. Nije fazon radit nešto da drugi ne vide i da ne daju mišljenje. Od nekog vremena u moj život se uvukla gomila slučajnosti hajmo reć. Što bi rekli stručnjaci, nisi našao ravnotežu sa životnom sredinom ili tako nešto. Nisi našao mjesto i vrijeme da se situiraš i razmnožavaš, a onda stvari idu bez tvoje volje dalje jel. Vele tako iskusni, jarane kad se oženiš sve će ići lakše, ko biva imat ćeš više volje za životom, više volje da se boriš i tako. Pa moraš, jer si navalio sebi nove odgovornosti. Svaki dan sam uspijevao pronaći neko zrno smisla, makar to bilo buljenje u drveće po dva sata bez prestanka. Sad to nije u igri. Dođu dani kad ne možeš ništa povezat. A sutra će biti malo drugačije, jer te život prisili da se stvari stave u pokret. Moraš to nešto da radiš, da nešto pričaš, slušaš neke nebuloze, a gomila glumaca oko tebe koji su davno razdvojili posao i privatni život, pa mora da se mnogo glumi. Bit će drugačije sutra, vrijeme će brzo proći. Uživam u svemu novom, al to ne olakšava moje dileme.

05.02.2017.

neke misli

Ja odem skoro u ponoć do granapa i lola iz granapa, željan priče šta li, počne mi neku tešku priču. I to u trenutku dok se ja cijeli dan prebijam ima li uopće smisla to što radim, da li gubim vrijeme, šta novoga mogu dobiti a šta ću izgubiti itd. Pustio sam ga pet minuta. Pokušavam da skrenem pažnju na druge teme...al čovjek se uhvatio rata, iako mu ništa ne fali, nije invalid, nije mentalni bolesnik, savršeno je zdrav i čovjek mi objašnjava stanje nečim od prije 25 godina. Malo sam ubijen u pojam. Isto tako mi je neko davno rekao nešto u fazonu ''mi smo djeca rata, može nam se svašta oprostit'', i nije mi se baš to svidjelo(lik bio u pelenama tad). To mi zvuči kao neki izgovor. A kod mene nema izgovora. Iako sam oguglo na te teške priče, nisam njihov ljubitelj, lično izbjegavam takvu vrstu priče. Radije ću slušati nekog ko mi priča kako je nešto postigao, kako je posadio neko drvo, upoznao ovu ili onu osobu, vidio ili čuo nešto zanimljivo. Taman vratiš mir, svratim slučajno u kafanu, koju sam skoro potpuno zapostavio otkad hranim ptice, kad konobar, lik od skoro 50 godina, počne da me bombarduje sa nekim crnjacima. I tu sam preživio pet minuta i morao sam da bježim. Nekad bih trebao tim ljudima reći šta mislim. Al sigurno više ne bi pričali sa mnom. Ovako možemo zapalit ako ništa. Ja jednostavno nemam vremena da mislim o tome i osjećam se bolje ako se ne bavim onim što je van moje moći. Zato detaljno ispitujem svaku mogućnost na koju mogu uticat. Prije samo dvije godine sam se molio da radim tri posla, čisto da ono ne mogu glave dignut jer mi je bilo malo dosadno. Sad sam natovaren do te mjere da moram pravit prioritete. I gadno sam se pokajao. I želim samo taj petak kao i svaki normalan čovjek, subotu, svejedno. I naravno, želim da uđem u politiku jer ovim tempom neću ništa ostvarit. xD HOću da dižem ruke, čitam tekstove koji ti drugi spreme, dajem potpise i pečate.


Stariji postovi

<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

-
music list
Anup Sastry - Lion

Unsun - Time

Agathodaimon - Near Dark (Part I)

Hecate Enthroned - The spell of the winter forest

Atrocity - Gods of nation

Sigillum S - Bardo Thos-Grol Side A

Sigillum S - Hallucinated Moisture Of Synaptic Slaughterhouse


MOJI FAVORITI
A paranoid schizophrenic walks into a bar...
Raznosiš mi blato po kući
Laprdam_sta_stignem
Princ of Perversia
va§IONka
Pedantni čuvar svojih dilema
counting stars
Nemo et nihil
Mizantrop
Hod po rubu
Bojis li se mraka
kamilica
Dišem
Postapokalipto
DNEVNIK SLUČAJNOG PROLAZNIKA
pogresna tableta
TemaDilema
ma dobro je, haj
Ispovijesti jedne budale
Zovem se Crvena
E moje blonde, sve ste anakonde.
Stani mi na prste
Tales From The Asylum
xxss.
Some thoughts about life
Silent
Alter ego ekscentričnog melankolika
Eni's sidekicks
Come undone
Nabuloze
Samo bahato :D
Nedovršeno pismo
Coup D'etat
više...

BROJAČ POSJETA
2834

Powered by Blogger.ba